Biografija

Biografija iz knjige “Kako sam postala Frajla”

Rođena sam 9. dana septembra, na kraju leta 1981. godine, u Somboru. Nevena, moja tri godine starija sestra, bila je prvi prizor koji sam ugledala, ali i čula, jer je sa gomilom lutaka u okviru pozorišne predstave koje mi je svakodnevno priređivala smišljala sama muziku. Tako sam već u prvim danima života bila ubačena u svet umetnosti. Sećam se tatinih dolazaka i odlazaka sa puta, čekanja u kasne sate da dođe, jer je retko bio sa nama zbog prirode svog posla, pa mi je uglavnom nedostajao.

Sa tri godine krenula sam u vrtić kod mame u grupu i bilo mi je čudno da delim maminu titulu sa još jednom ulogom vaspitačice, kako sam je zvala u vrtiću. Kod kuće je bila Mama. Živeli smo u zgradi prosvetnih radnika, pa je moja učiteljica Slavica bila naša prva komšinica, koja je svojim držanjem, stilom, inteligencijom i lepotom ostavila veliki trag na moju ličnost. Sa sedam godina sam kao posledicu zaušaka potpuno izgubila sluh na levom uhu, što me je prilično formiralo kao ličnost, možda kao većeg borca kroz život zbog tog prikrivenog nedostatka, ali to nikako nije uticalo na moju ljubav prema muzici, već naprotiv.

Osnovnu školu završila sam u svom rodnom Kljajićevu sa odličnim uspehom. Moje selo, najlepše na svetu, na severozapadu Bačke, podarilo mi je bezbrižno detinjstvo, kao i moja porodica. S polaskom u prvi razred, dobila sam i mlađu sestru Milenu, tako da se ta čarobna priča sada zvala Tri sestre. Nakon osnovne škole, upisala sam gimnaziju „Veljko Petrović” u Somboru, društveno-jezički smer, nakon koje sam se opredelila za Prirodno-matematički fakultet, odsek ekologija i zaštita životne sredine, koja je moja druga velika ljubav. Kad smo kod velikih ljubavi, oduvek je na prvom mestu bila muzika, jer su u našoj porodici sredstvo izražavanja bile emocije. Pevalo se, igralo, plesalo i čitalo svaki dan bez izuzetka. Tata je u mladosti imao svoj bend, pevao je i svirao gitaru. Mama je kao vaspitač jako lepo pevala i svirala harmoniku, pa smo mi još u početku imale porodični orkestar.

Meni je scena bila prirodno okuženje, pa sam sa šest godina bila solista na priredbama u vrtiću i školi, a sa 14 sam bila najmlađi učesnik na festivalu „FAMUS” (Festival akustičarske muzike u Sivcu, 1996). Nevena i ja smo za tu priliku oformile svoj prvi bend „Afirmacija”. Na istom festivalu, 1998. pod imenom benda „Ana Savojska”, osvajamo Nagradu publike, a dve godine kasnije, 2000. dobile smo tri nagrade: Nagradu publike, Nagradu žirija i Nagradu za tekst, što je potvrdilo višegodišnje angažovanje i veliki kontinuirani rad na muzici, naročito autorskoj. Vrsta muzike koju smo stvarale bila je tada akustični pop-rok. Snimanje maksi singla u studiju bio je veliki korak, jer su pesme bile na svim radio-stanicama Vojvodine. Naše autorske pesme su već tada bile na vrhu top-lista lokalnih radio-stanica u konkurenciji sa poznatim i afirmisanim bendovima i izvođačima.

Tokom srednje škole i studija, učestvovala sam na mnogim pevačkim takmičenjima, „3K-Dur,” „Idol”, „Niko kao ja”, koji je vodila Tijana Dapčević, sa kojom smo se tad upoznale. Pošto nam je najmlađa sestra išla u muzičku školu u Sombor, dobile smo pianino u kući, pa sam i ja učila da sviram klavir i komponovala sam pesme. Muzička karijera započeta u Somboru nastavila se dolaskom na studije u Novi Sad osnivanjem grupe „Big Sisters” 2004. godine, koji je bio scensko-pevački spektakl, kako su nas najavljivali, jer smo izvodile velike evergrin strane i domaće hitove, kao i moderne svetske hitove u autentičnim aranžmanima sa kabaretskim scenskim nastupom u tri čina.

Pored klupske svirke, u okviru benda „Big Sisters”, radile smo na autorskom materijalu koji smo prezentovale na festivalima i osvojile nagrade: festival „Pan Music” u Pančevu, festival „Sunflower” u Zrenjaninu 2006. godine, gde smo dobile Nagradu akreditovanih novinara, „Famus” 2005. godine, Nagradu za najbolji tekst i Treću nagradu žirija. Pored autorskog rada i klupskih svirki bile smo članice sastava „EKV Revisited”, koji je bio projekat Ivana Fece Firčija, člana benda EKV. Projekat je bio jedinstven po tome što je ceo bend svirao muziku EKV-a, a originalni glas Milana Mladenovića, rano preminulog pevača, autora i osnivača benda išao je u etru. To je bilo nesvakidašnje i neprocenjivo iskustvo, jer smo Nevena i ja bile veliki poštovaoci lika i dela Milana Mladenovića.

Godine 2008. glumile smo u prvom srpsko-ciganskom mjuziklu na svetu „A Gipsy Prayer For The South”, u režiji Zorana Tairovićakoji je premijerno izveden na najvećem svetskom internacionalnom festivalu umetnosti u Edinburgu (Škotska). Taj projekat nam je, takođe, mnogo značio da spoznamo mjuzikl kao formu koja nas je zanimala za prezentaciju sopstvene muzike, i to iskustvo je uticalo na formu koju smo kasnije imale kao Frajle. Pored toga, bila sam članica „Novosadskog Big benda”, koji je izvodio džez, pop i filmsku muziku na velikim scenama širom regiona, pod dirigentskom palicom Fedora Vrtačnika, a uporedo sam učestvovala i u studijskom i koncertnom radu pevajući prateće vokale.

Mamina parola „Šta god da počneš, završi” ostvarila se i ja sam diplomirala na dva smera profesor i diplomirani ekolog za zaštitu životne sredine, jer me je veoma zanimao pedagoški rad, ali i terenski rad i rad u laboratoriji, pa stoga nisam baš tako lako mogla da se opredelim.

Pred kraj mojih studija u Novom Sadu, tata je otvorio porodičnu firmu nameštaja, u kojoj sam bila direktor pune dve godine, pa sam dodatno morala da se obrazujem u biznisu, knjigovodstvu i ekonomiji. Januara 2009. Nevena i ja smo kao prateći vokali učestvovale u projektu Nikole Kokana Dimuševskog („Leb i sol”) u vokalno-instrumentalnom delu „Kalendar”, koje je premijerno izvedeno u Studiju M, u Novom Sadu.

Iskustvo klupskih svirki sa svojim bendovima sticale smo širom naše zemlje. Višegodišnje studijsko iskustvo stekla sam pevajući prateće vokale mnogim izvođačima (Jelena Tomašević, Dušan Zrnić), kao i radeći muzičke reklame i džinglove. Bend „The Frajle” oformile smo 2009. godine.

Start typing and press Enter to search

Korpa

Nema proizvoda u korpi.